Kada govorimo o razvoju edukacija u zdravstvu, lako je zapeti u pretpostavkama. Što polaznici žele? Što im je jasno? Gdje zapinju? Odgovore na ta pitanja najčešće ne znamo dok ih ne pitamo. Povratne informacije, koliko god zvučale kao formalnost na kraju edukacije, zapravo su jedan od najvrjednijih alata koje imamo. Ne samo zato da znamo je li edukacija “dobro prošla”, već zato što nam pomažu da idući put bude bolje.

Zašto povratne informacije vrijede više od same ocjene

Nije dovoljno znati da je edukacija “dobila peticu”. Važnije je znati zašto je dobila nižu ocjenu u nekom dijelu, što je zbunilo sudionike i u kojem trenutku im je pala koncentracija. To su konkretni podaci koji pomažu u oblikovanju boljih edukacijskih iskustava i za sadašnje i za buduće korisnike. Ponekad se iz komentara otkrije da je tempo bio prebrz. Ili da je prelazak s teorijskog dijela na praktične zadatke bio preoštar. Ili da je slučaj bio zanimljiv, ali bez dovoljno kliničkog konteksta. Sve su to sitnice koje se ne vide lako dok ne stigne vanjska perspektiva.

Kako povratne informacije funkcioniraju u digitalnim edukacijama

Platforme koje omogućuju interaktivno učenje, poput onih koje koriste simulacije kliničkih odluka, daju dodatni sloj podataka. Ne oslanjaju se samo na završne ankete, već kroz cijeli tijek edukacije bilježe kako sudionici donose odluke, gdje se najduže zadrže i gdje najčešće griješe. To omogućuje ne samo evaluaciju, već stalnu prilagodbu sadržaja. Ako se vidi da sudionici često pogrešno interpretiraju određeni nalaz, to može biti znak da ga treba dodatno pojasniti ili vizualno bolje prikazati. Ako dio edukacije izaziva frustraciju umjesto angažmana, nešto vjerojatno treba promijeniti u načinu prezentacije.

Nema gotove edukacije – postoji samo ona koja se razvija

Edukacije koje uzimaju u obzir povratne informacije nisu statične. One se mijenjaju s korisnicima, s temama, s kontekstom u kojem se primjenjuju. Ne traži se savršen sadržaj iz prve, nego volja da se sluša i mijenja. Zato je vrijedno redovito otvarati prostor za komentare, ne samo na kraju, nego i tijekom edukacije. I ne zato da bi se prikupilo što više ocjena, nego zato da sadržaj zaista odgovara onima kojima je namijenjen.

Edukacija u zdravstvu danas nosi drugačiju težinu nego prije desetak godina. Zdravstveni radnici su pod pritiskom, vremena je sve manje, a informacija sve više. U tom kontekstu, svaka edukacija koju organiziramo,bilo kao ustanova, edukator ili farmaceutska tvrtka, nosi jedno važno pitanje: vrijedi li ovo zaista truda, vremena i novca? U poslovnom svijetu, ROI (return on investment) često se svodi na brojke. Uložimo X, dobijemo Y. No u obrazovanju, pogotovo u medicini, stvari nisu tako jednostavne.

Edukacija koja ne ostaje samo na slajdu

Kada govorimo o povratu ulaganja (ROI-u) u edukaciji, većina nas neće odmah izvaditi kalkulator. No svi jako dobro znamo kako izgleda edukacija nakon koje polaznici i dalje ostanu nesigurni. Ili zaborave što su čuli čim izađu iz dvorane. S druge strane, postoji edukacija koja „ostane“. Ne zato što je bila puna informacija, nego zato što je angažirala. Zadržala pažnju. Natjerala te da razmisliš, doneseš odluku, vidiš što se dogodi – i tako nešto naučiš.

Upravo na tom principu radi Nobula Case Creator, platforma koja simulira način na koji se u praksi donose kliničke odluke. Polaznici ne prolaze kroz tekst i kviz, već ulaze u stvarne kliničke situacije, analiziraju nalaze, razmišljaju i odlučuju. A greške nisu kraj, nego dio učenja.

A gdje je tu povrat ulaganja?

Možda se ROI u edukaciji ne može uvijek precizno izmjeriti u brojkama, ali postoje konkretne promjene koje se mogu uočiti. Primjerice, edukatorima je lakše pripremiti sadržaj koji ostaje aktualan. Sudionici se vraćaju edukaciji više puta jer im je dostupna s bilo kojeg uređaja. Pojavljuju se bolja pitanja, konkretnije rasprave i što je najvažnije, znanje se prenosi u praksu. Ne govorimo ovdje o “štedi X eura” modelu. Govorimo o tome da medicinska sestra nakon edukacije s više sigurnosti pristupa pacijentu. Da mladi liječnik donosi odluku brže i temeljenije. Da stručni tim u manjoj bolnici ima pristup sadržaju koji je prije bio rezerviran za kongrese.

To nije dramatičan ROI. To je tihi, ali važan pomak.

Ne mora se sve brojiti da bi bilo vrijedno

Ulaganje u edukaciju, pogotovo onu interaktivnu, nije samo odluka o softveru ili platformi. To je ulaganje u ljude. U njihovu sigurnost, kvalitetu rada i osjećaj da imaju alate koji im trebaju u stvarnom životu. I kad to postane vidljivo, brojke više nisu ni toliko važne.