Klinička inercija predstavlja suptilan, ali ozbiljan izazov u medicinskoj praksi, gdje liječnici ostaju privrženi postojećim terapijama i pristupima čak i kada su dostupne nove, superiornije opcije. Termin je prvi put definiran od strane Phillipsa 2001. godine. Da bi se ova pojava dogodila, nužno je ispunjenje dva ključna uvjeta. Prvo, pacijentu se ne pruža intenziviranje terapije unutar određenog vremenskog okvira, a drugo, ne postiže se zadani terapijski cilj prema smjernicama.
Ovaj fenomen može imati značajne posljedice po pacijente, odgađajući implementaciju novih i poboljšanih terapija ili pristupa. Rezultati su lošiji klinički ishodi i gubitak dragocjenog vremena. Izvori ove inercije mogu biti raznoliki, proizlazeći iz tri ključna smjera: liječnika, pacijenata i zdravstvenog sustava, svi međusobno povezani.
Kada je riječ o liječnicima, klinička inercija često proizlazi iz dugotrajnih praksi i ustaljenih navika u medicinskom polju. Ovaj otpor prema promjenama može rezultirati zastarjelim metodama liječenja i manje efikasnim zdravstvenim sustavom.
Minimiziranje kliničke inercije zahtijeva sveobuhvatan pristup, a obrazovanje igra ključnu ulogu u ovom procesu. U tome može pomoći aplikacija poput Nobula Case Creator-a.
Prednosti korištenja Nobula Case Creator-a u suzbijanju kliničke inercije su mnogobrojne: