Edukacija u zdravstvu danas nosi drugačiju težinu nego prije desetak godina. Zdravstveni radnici su pod pritiskom, vremena je sve manje, a informacija sve više. U tom kontekstu, svaka edukacija koju organiziramo,bilo kao ustanova, edukator ili farmaceutska tvrtka, nosi jedno važno pitanje: vrijedi li ovo zaista truda, vremena i novca? U poslovnom svijetu, ROI (return on investment) često se svodi na brojke. Uložimo X, dobijemo Y. No u obrazovanju, pogotovo u medicini, stvari nisu tako jednostavne.
Kada govorimo o povratu ulaganja (ROI-u) u edukaciji, većina nas neće odmah izvaditi kalkulator. No svi jako dobro znamo kako izgleda edukacija nakon koje polaznici i dalje ostanu nesigurni. Ili zaborave što su čuli čim izađu iz dvorane. S druge strane, postoji edukacija koja „ostane“. Ne zato što je bila puna informacija, nego zato što je angažirala. Zadržala pažnju. Natjerala te da razmisliš, doneseš odluku, vidiš što se dogodi – i tako nešto naučiš.
Upravo na tom principu radi Nobula Case Creator, platforma koja simulira način na koji se u praksi donose kliničke odluke. Polaznici ne prolaze kroz tekst i kviz, već ulaze u stvarne kliničke situacije, analiziraju nalaze, razmišljaju i odlučuju. A greške nisu kraj, nego dio učenja.
Možda se ROI u edukaciji ne može uvijek precizno izmjeriti u brojkama, ali postoje konkretne promjene koje se mogu uočiti. Primjerice, edukatorima je lakše pripremiti sadržaj koji ostaje aktualan. Sudionici se vraćaju edukaciji više puta jer im je dostupna s bilo kojeg uređaja. Pojavljuju se bolja pitanja, konkretnije rasprave i što je najvažnije, znanje se prenosi u praksu. Ne govorimo ovdje o “štedi X eura” modelu. Govorimo o tome da medicinska sestra nakon edukacije s više sigurnosti pristupa pacijentu. Da mladi liječnik donosi odluku brže i temeljenije. Da stručni tim u manjoj bolnici ima pristup sadržaju koji je prije bio rezerviran za kongrese.
To nije dramatičan ROI. To je tihi, ali važan pomak.
Ulaganje u edukaciju, pogotovo onu interaktivnu, nije samo odluka o softveru ili platformi. To je ulaganje u ljude. U njihovu sigurnost, kvalitetu rada i osjećaj da imaju alate koji im trebaju u stvarnom životu. I kad to postane vidljivo, brojke više nisu ni toliko važne.